Upravo je tip obiteljske kuće, vile ili ljetnikovca poslužio svim reformatorima i avangardistima 20. stoljeća kao polje istraživanja prostornih, materijalnih i formalnih fenomena. Prisjećamo se s poštovanjem slavnih ikona-svjetionika kulture 20.stoljeća: Loosovih kuća Tzara ili Müller, najeksponiranije od svih – vile Savoie, Rietveldove kuće Schröder, Neutrinih i Schindlerovih kalifornijskih vila, Miesovih vila Farnsworth i Tugendhat i, dakako, Falling Water ili nordijske vile Mairee sve do Kieslerove Endless House koja bi se tek današnjim sredstvima planiranja i tehnologije mogla zaista realizirati. Ti su pioniri i vizionari istraživali prostorne mogućnosti tlocrta bilo da se radi o Raumplanu ili slobodnom planu, ispitivali teorijske postavke npr. de Stijla; odgovarali izazovima konstrukcije i materijalnosti te dosizali granice mogućeg koje se ni danas, kad raspolažemo čitavim ovim ‘ogromnim korpusom znanja’ (kako to naziva A. Caruso), nisu znatno pomaknule.